Nenad Turkalj
Nenad Turkalj | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 19. prosinca 1923. |
Mjesto rođenja | Zagreb |
Datum smrti | 23. rujna 2007. |
Zanimanje | Muzikolog, glazbeni kritičar i urednik, dramaturg, operni redatelj |
Muzički rad | |
Period aktivnosti | 1940-ih - 2007. |
Ostalo | |
Nagrade | Dobitnik diskografske nagrade Porin |
Nenad Turkalj (Zagreb, 19. prosinca 1923. - 23. rujna 2007.), hrvatski je muzikolog, glazbeni kritičar i urednik, dramaturg, operni redatelj.
1950-ih postaje glazbeni urednik na tadašnjem Radio Zagrebu, gdje ubrzo počinje raditi kao glazbeni kritičar. U svojoj karijeri bavio se opernom režijom i dramaturgijom, a jedno vrijeme je bio na vodećim funkcijama u Hrvatskom društvu skladatelja, Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog i na Muzičkom biennalu Zagreb[1]. U svojim je kritikama gotovo uvijek nastojao zastupati stavove prosječnog posjetitelja koncerta i davati poticaj mlađoj populaciji.
Napisao je i nekoliko knjiga, a neke od najpoznatijih su; "Historija muzike", "Sto opera", "125 opera" i "Prema glazbi - zapisi o hrvatskim operama i skladateljima".
Životopis
Nenad Turkalj rođen je 19. prosinca 1923. u Zagrebu, gdje je završio srednju glazbenu školu pri Muzičkoj akademiji, a među ostalima predavali su mu i Zlatko Grgošević (harmonija), Mladen Stahuljak (kontrapunkt) i Natko Devčić (klavir). Od 1948. godine piše glazbene, filmske i kazališne kritike. Od 1950. godine kao glazbeni urednik radi na Radio Zagrebu, te kao glazbeni kritičar početkom 1950-ih objavljuje glazbene kritike u Narodnom listu, Vjesniku i Telegramu. 1951. godine povodom proslave 25. obljetnice Radio Zagreba, dobiva nagradu za inovacije u predstavljanju glazbenih emisija.
Početkom 1970-ih, Turkalj obnaša dužnost direktora Muzičkog biennala Zagreb. 1973. postaje programski direktor tek otvorene Koncertne dvorane "Vatroslava Lisinskog", gdje radi do 1982. godine kada odlazi u mirovinu. 1957. godine na Dubrovačkim ljetnim igrama radi kao šef pressa, a također radi i na Muzičkom biennalu Zagreb, te Jugoslavenskoj muzičkoj tribini u Opatiji. Od 1985. do 1987. godine glavni je i odgovorni urednik časopisa Muzička kultura, a od 1985. do 1989. dramaturg je Opere HNK Zagrebu. U dva je mandata od 1981. do 1983. godine predsjednik Hrvatskog društva skladatelja i glazbenih pisaca, te 1979. potpredsjednik Saveza organizacija kompozitora Jugoslavije.
U časopisima Izvor, Kolo, Mogućnosti, Cantus, Monde de la Musique, Le Théâtre de Monde i mnogim drugima, redovito objavljuje glazbene, kazališne i filmske kritike. Autor je i redatelj mnogih filmova, a na televiziji vodi emisije iz kulture. Također je autor knjiga koje su prodane u više od 40.000 primjeraka, a neke od njih su rasprodane poput "Mala historija muzike" (1957., 1960., 1963.), "100 opera" (1963., 1964.), "Historija muzike" (1980.) i "111 opera" (1987.). Napisao je više tekstova za kantate Ive Kirigina i Borisa Papandopula, te je autor je libreta za opere "Kentervilski duh" Borisa Papandopula, "Richard III" Igora Kuljerića i "Karolinu Suhodolsku" Miroslava Miletića. 1985. godine režira u zagrebačkoj Operi Verdijeva "Trubadura", koji je i danas na redovitu repertoaru, zatim 1991. "La Boheme" od Puccinia, te 1997. godine Verdijevu Aidu.
Nagrade
- Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića
- Nagrada "Josip Andreis"
- Porina za životno djelo 2004.
Izvori
- ↑ Dnevnikulturni.info - Umro Nenad Turkalj Arhivirano 2009-06-23 na Wayback Machine-u - Objavljeno 24. rujna 2007.
Vanjske poveznice
- Institut hrvatske glazbene industrije Arhivirano 2009-05-15 na Wayback Machine-u - Nenad Turkalj, životopis
- p
- r
- u
Nikša Bareza (2008.) • Dražen Boić (posmrtno, 2013. ) • Drago Britvić (2006.) • Željko Brkanović (2014.) • Vinko Coce (posmrtno, 2014.) • Emil Cossetto (2004.) • Croatia Records (2007.) • Arsen Dedić (1999.) • Veljko Despot (2013.) • Valter Dešpalj (2014.) • Dubravko Detoni (2007.) • Drago Diklić (2011.) • Mato Došen (2010.) • Rajko Dujmić (2013. ) • Dino Dvornik (2009.) • Nikša Gligo (2015.) • Pero Gotovac (2000.) • Milan Horvat (2005.) • Đelo Jusić (2007.) • Alfi Kabiljo (2004.) • Nikica Kalogjera (2001.) • Stipica Kalogjera (2010.) • Milko Kelemen (1998.) • Tereza Kesovija (2009.) • Josip Klima (2011.) • Anđelko Klobučar (2002.) • Mišo Kovač (2012.) • Vladimir Kranjčević (2013.) • Miroslav Križić (posmrtno, 2014.) • Vladimir Krpan (2001.) • Ljubo Kuntarić (2009.) • Kvartet 4M (1995.) • Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO (2002.) • Dubravko Majnarić (2014.) • Anton Marti (1994.) • Branko Mihaljević (2005.) • Stjepan Mihaljinec (2012.) • Miroslav Miletić (2009.) • Drago Mlinarec (2005.) • Tomislav Neralić (2006.) • Gabi Novak (2006.) • Đorđe Novković (1996.) • Boško Petrović (2003.) • Julije Njikoš (2010.) • Krešimir Oblak (posmrtno, 2014.) • Frano Parać (2015.) • Ruža Pospiš Baldani (2003.) • Anđela Potočnik (posmrtno, 2013. ) • Božo Potočnik (2005.) • Miljenko Prohaska (1995.) • Ivo Robić (1997.) • Zdenko Runjić (1998.) • Stanko Selak (2013. ) • Stjepan Jimmy Stanić (2013. ) • Ljubo Stipišić (2006.) • Siniša Škarica (2002.) • Zvonko Špišić (2008.) • Vjekoslav Šutej (posmrtno, 2010.) • Radojka Šverko (2014.) • Time (2012.) • Nenad Turkalj (2004.) • Dunja Vejzović (1999.) • Radovan Vlatković (2012.) • Dražen Vrdoljak (2003.) • Vice Vukov (2000.) • Zagrebački kvartet (2000.) • Zagrebački solisti (1994.)