Kvartet 4M
Kvartet 4M | |
---|---|
Muzički rad | |
Osnivanje | listopad 1956. Zagreb |
Žanr | beat, rock, pop rock, pop |
Diskografska kuća | Jugoton, PGP-RTB, Croatia Records |
Ostalo | |
Nagrade | Dobitnici diskografske nagrade Porin |
Kvartet 4M je jugoslavenski i hrvatski beat sastav koji je osnovan 1956. godine u Zagrebu.
Tijekom šezdesetih bili su jedan od najpopularnijh europskih šou-kvarteta[1]. 1969. godine predstavljali su zemlju na Eurosongu, sa skladbom "Pozdrav svijetu" i osvojili 13. mjesto. Tijekom svoje glazbene karijere snimili su preko 60 gramofonskih ploča, a neke od njihovih najvećih uspješnica bile su skladbe; "Rijeka bez povratka", "Buona sera signorina", "Kad ja pođoh na Bembašu", "Charlie Brown", "Volim kišu", "Platno, boje, kist i... twist", "Nima Splita do Splita", "Don Pasquale", "Pozdrav svijetu", "Idem i ja... ne, ti ne", "Neka visi Pedro" i mnoge druge.
Povijest sastava
Kvartet 4M utemeljio je Ivica Krajačić listopada 1956. godine u Zagrebu. Postavu sastava tada su činili članovi; Ivica Krajač - Mali, Branko Marušić - Medo, Željko Ružić - Muki i Miro Ungar, a sastav su nazvali objedinivši inicijale svojih nadimaka. Tijekom šezdesetih godina vrlo su popularni u zemlji i postaju jedan od najpopularnijih europskih šou-kvarteta. Sastav je svoj prvi javni nastup imao u studenome 1956. godine u Glazbenom Zavodu[2]. Nastupaju u "Variete-u" (današnje kazalište "Kerempuh"), gdje ubrzo osvajaju brojne obožavatelje mlađe populacije. Prvi veći domaći uspjeh postižu s prepjevom "Na našoj obali", 1958. godine. Tada po prvi puta odlaze na Zapad, u Beč, a iste godine objavljuju svoju prvu ploču "Down by the riverside" ("Na riječnoj obali"). U to vrijeme imali su podršku klaviriste i aranžera Branka Bulića, čije se ime vidi na mnogim gramofonskim pločama tog vremena.
Gostovanja po Europi
Ubrzo su shvatili da je za uspjeh, uz dobar glas, potrebna i izvedba i scenski nastup. Razvili su svoj stil te su uz vokalnu izvedbu počeli plesati, glumiti, imitirati, baviti se mimikom i pantomimom, a sve su to radili uz prihvatljivi humor. Odlaze u Englesku gdje gostuju u "Tommy Steele Showu" i brojnim noćnim klubovima. Nakon toga nastupaju po koncertnim dvoranama Švedske, SR Njemačke, Nizozemske, Francuske, Belgije, Švicarske, Austrije i Finske. 1962. godine kao prvi izvođači s prostora bivše Jugoslavije odlaze na dvomjesečnu turneju po Izraelu. U Italiji nastupaju na festivalima Fiera di Levante u Bariu i Canzoni Nel Mondo Taormini, gostuju u TV show programima Studio Uno i Trentatre giri, te snimaju nekoliko ploča za izdavačku kuću Fonit-Cetra, i za španjolsku Belter Records Comp. Slijedi jednomjesečni angažman u bečkom Music Hallu "Ronacher", te se nakon toga krajem siječnja 1961. godine vraćaju u Zagreb.
Nakon toga Kvratet 4M postaje glavna televizijska atrakcija i redovno nastupaju na TV Magazinu. 1963. na Zagrebfestu osvajaju prvo mjesto s prvim hrvatskim twistom "Platno, boje, kist i twist" i objavljuju svoje uspješnice "Rijeka bez povratka", "Zelena polja", "Charlie Brown", "Kad ja pođoh na Bembašu" i Makedo.
Eurosong
1964. godine Miro Ungar odlazi na odsluženje vojnoga roka u Šibenik i Beograd. Posljednji nastup sa Kvartetom 4M ima 1967. godine na dvomjesečnoj turneji (travanj i svibanj), po Sovjetskom Savezu. Nakon toga potpisuje ugovor s diskografskom kućom Barclay u Parizu pod pseudonimom Tim Twinkleberry i započinje svoju solo karijeru.
Umjesto Ungara 1968. godine u Kvartet 4M dolazi apsolvent medicine, Saša Sablić - Medicus. U ovoj postavi pobjeđuju na devetom jugoslavenskom izboru za Pjesmu Eurovizije sa skladbom "Pozdrav svijetu". 1969. godine odlaze u Madrid, gdje predstavljaju zemlju na Eurosongu i osvajaju 13. mjesto, što nisu smatrali nekim većim uspjehom.
Svjetske turneje i kraj karijere
Od 1967. do 1973. imaju šest glazbenih turneja po bivšem SSSR-u, a 1971. godine su na dvomjesečnoj turneji Holiday on Ice po Sjedinjenim Državama.
Nakon turneja vraćaju se kući, gdje nastupaju u brojnim zabavnim TV programima kao scenaristi, koreografi, izvođači, domaćini i gosti. 1974. godine dolazi do raspada Kvarteta 4M, te se članovi posvećuju različitim karijerama. Tijekom godina kao Kvartet 4M snimili su preko 60 gramofonski zapisa, održali mnoge turneje i koncerte, te objavili brojne uspješnice, od kojih se neke "Rijeka bez povratka", "Buona sera signorina", "Kad ja pođoh na Bembašu", "Charlie Brown", "Volim kišu", "Djevojčica i april", "Platno, boje, kist i... twist", "Nima Splita do Splita", "Zelena polja", "Don Pasquale", "Pozdrav svijetu", "Idem i ja... ne, ti ne", "Lilly The Pink", "Neka visi Pedro" i druge.
Svoj posljednji nastup imali su 11. prosinca 2006. godine u zagrebačkoj Tvornici kulture, na jubilarnom koncertu povodom 50 godina glazbene karijere Mire Ungara. Na koncertu su nastupili Ivica Krajač - Mali, Željko Ružić - Muki, Saša Sablić - Medicus i Miro Ungar, a izveli su skladbe: "Na nasoj obali", "Buona sera", "Bembasa" i "Don Pasquale".
Članovi sastava
- Ivica Krajač - (Beograd, 2. travnja 1938.). 1979. godine u Zagrebu je završio studij glazbe na Pedagoškoj akademiji i 1981. kazališnu režiju na Akademiji za kazalište, film i televiziju. Od 1982. godine, pa sve do mirovine, stalni je redatelj Opere HNK u Zagrebu. Skladatelj je i tekstopisac za zabavnu glazbu i šansone, libreta za operu i mjuzikle. Režira opere i drame, te prevodi dramsku literaturu, opere i mjuzikle s engleskog, njemačkog, talijanskog i ruskog jezika. Kao suautor sudjeluje u radu triju rock opera zagrebačke trilogije: Gubec beg, Grička vještica i Crna kraljica. Od osnutka Televizije Zagreb (danas HRT), stalni je suradnik kao izvođač, a nakon toga i kao autor. Ivica Krajač član je Hrvatskog društva skladatelja, Hrvatskog društva dramskih umjetnika te Zajednice hrvatskih umjetnika, s visokim statusom priznatog umjetnika.
- Željko Ružić (Zagreb, 22. srpnja 1938.), diplomirao je talijanski jezik, a od 1971. godine pa do mirovine radi u Croatia osiguranju kao zastupnik osiguravajućeg društva.
- Branko Marušić (Zagreb, 27. prosinca 1937.), studirao je šumarstvo, pravo i ekonomiju. Od 1967.-1974. godine kao stalni zaposlenik radio je u putničkoj agenciji Kvarner express, u Lovcu od 1975.-1986., te u ASTRI od 1986. do mirovine. Lovnim turizmom bavio se od 1967. do 1975. i kao vanjski suradnik bio je predstavnik za oružje, municiju i lov u Generalturistu. Član je Hrvatskoga lovačkog saveza i počasni je član komisije HLS HR za ocjenjivanje lovačkih trofeja.
- Miro Ungar (Zagreb, 2. svibnja 1937.), diplomirao je talijanski jezik, studirao engleski, glumu na Kazališnoj akademiji te Višu, turističku školu u Dubrovniku. Solističku karijeru započinje 1968. godine, te je snimio 20 singlica i 5 LP-ija. Za izdavačku kuću Barclay u Francuskoj snima 5 ploča, a na zapadnonjemačkom tržištu 1 LP i 5 malih ploča (Amiga i Philips). I danas je aktivan kao glazbenik i živi od nje. Dobitnik je Zlatne plakete Status (2006) povodom 50 godina javnog rada, a taj jubilej obilježava velikim koncertom u Tvornici na kojem nastupa i Kvartet 4M.
- Saša Sablić (Rijeka, 25. rujna 1944.), 1971. godine diplomirao je medicinu, a 1978. specijalizirao je zdravstvenu ekologiju. Od 1974.-1982. godine u Općini Rijeka radio je kao šef sanitarne inspekcije, od 1982.-1992. bio je voditelj djelatnosti zdravstvene ekologije u Zavodu za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, te kao sanitarni inspektor u Županijskoj sanitarnoj inspekciji radi od 1996. do mirovine 2000. godine.
Nagrade
Kvartet 4M u svojoj karijeri osvojio je mnogobrojne glazbene nagrade među kojima su neke od njih:
- Festivali - Zagreb (1962., 1963.), Opatija (1962., 1968.), Split (1964.)
- Prva nagrada na festivalu u St. Vincentu Canzone per l´Europa (za najbolje strane izvođače - 1963., za talijansku skladbu - 1964.) godine.
- Porin - za životno djelo (1995.) godine.
Izvori
- ↑ „Službene stranice diskografske nagrade Porin”. Arhivirano iz originala na datum 2008-10-20. Pristupljeno 2010-04-05.
- ↑ Biografija ili od 78 okretaja do CD-a Arhivirano 2009-01-05 na Wayback Machine-u - Službene stranice Mire Ungara
Eksterni linkovi
- Službene stranice Porina Arhivirano 2008-10-20 na Wayback Machine-u
- Službene stranice Mire Ungara Arhivirano 2009-01-05 na Wayback Machine-u
- p
- r
- u
Nikša Bareza (2008.) • Dražen Boić (posmrtno, 2013. ) • Drago Britvić (2006.) • Željko Brkanović (2014.) • Vinko Coce (posmrtno, 2014.) • Emil Cossetto (2004.) • Croatia Records (2007.) • Arsen Dedić (1999.) • Veljko Despot (2013.) • Valter Dešpalj (2014.) • Dubravko Detoni (2007.) • Drago Diklić (2011.) • Mato Došen (2010.) • Rajko Dujmić (2013. ) • Dino Dvornik (2009.) • Nikša Gligo (2015.) • Pero Gotovac (2000.) • Milan Horvat (2005.) • Đelo Jusić (2007.) • Alfi Kabiljo (2004.) • Nikica Kalogjera (2001.) • Stipica Kalogjera (2010.) • Milko Kelemen (1998.) • Tereza Kesovija (2009.) • Josip Klima (2011.) • Anđelko Klobučar (2002.) • Mišo Kovač (2012.) • Vladimir Kranjčević (2013.) • Miroslav Križić (posmrtno, 2014.) • Vladimir Krpan (2001.) • Ljubo Kuntarić (2009.) • Kvartet 4M (1995.) • Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO (2002.) • Dubravko Majnarić (2014.) • Anton Marti (1994.) • Branko Mihaljević (2005.) • Stjepan Mihaljinec (2012.) • Miroslav Miletić (2009.) • Drago Mlinarec (2005.) • Tomislav Neralić (2006.) • Gabi Novak (2006.) • Đorđe Novković (1996.) • Boško Petrović (2003.) • Julije Njikoš (2010.) • Krešimir Oblak (posmrtno, 2014.) • Frano Parać (2015.) • Ruža Pospiš Baldani (2003.) • Anđela Potočnik (posmrtno, 2013. ) • Božo Potočnik (2005.) • Miljenko Prohaska (1995.) • Ivo Robić (1997.) • Zdenko Runjić (1998.) • Stanko Selak (2013. ) • Stjepan Jimmy Stanić (2013. ) • Ljubo Stipišić (2006.) • Siniša Škarica (2002.) • Zvonko Špišić (2008.) • Vjekoslav Šutej (posmrtno, 2010.) • Radojka Šverko (2014.) • Time (2012.) • Nenad Turkalj (2004.) • Dunja Vejzović (1999.) • Radovan Vlatković (2012.) • Dražen Vrdoljak (2003.) • Vice Vukov (2000.) • Zagrebački kvartet (2000.) • Zagrebački solisti (1994.)