Pol Gaskojn
Pol Gaskojn | |||
---|---|---|---|
Pol Gaskojn 2021. | |||
Lični podaci | |||
Nadimak | „Gaza” | ||
Datum rođenja | (1967-05-27)27. maj 1967. (57 god.) | ||
Mesto rođenja | Gejtshed, UK | ||
Visina | 1,75 m | ||
Pozicija | vezni | ||
Seniorska karijera* | |||
Godine | Klub | Nast. | (Gol) |
1985—1988 1988—1992 1992—1995 1995—1998 1998—2000 2000—2002 2002 2003 2004 | Njukasl junajted Totenhem hotsper Lacio Rendžers Midlzbro Everton Bernli Gansu Tianma Boston junajted | 92 (21) 92 (19) 43 0(6) 74 (30) 41 0(4) 32 0(1) 06 0(0) 04 0(2) 04 0(0) | |
Reprezentativna karijera | |||
1988—1998 | Engleska | 57 (10) | |
Trenerska karijera | |||
2005 | Ketering Taun | ||
* Datum aktuelizovanja: 5. februar 2013 |
Pol Džon Gaskojn (engl. Paul John Gascoigne; Gejtshed, 27. maj 1967), poznat po nadimku Gaza, bivši je engleski fudbaler i trener. Tokom karijere igrao je u veznom redu i imao 57 nastupa za fudbalsku reprezentaciju Engleske.
Karijera
U mladim godinama bio je na proveri u nekoliko engleskih klubova, ali ih nije zadovoljio. Zatim je 1985. godine postao fudbaler Njukasl junajteda. Bio je kapiten mlade ekipe Njukasla. U prvom timu je nastupio u aprilu 1985. i imao je ukupno 197 nastupa i 25 golova za taj tim. Na kraju sezone 1987/88. proglašen je za najboljeg mladog igrača lige. Za njega su počeli da se interesuju veliki klubovi.
Obećao je Aleksu Fergusonu, da će preći u Mančester junajted, ali je prešao u Totenhem, nakon što je taj klub kupio kuću njegovoj porodici.[1] U dve sezone i 75 nastupa postigao je 14 golova. Igrao je veoma dobro. U sezoni 1990/91 predvodio je Totenhem do finala FA kupa, postigavši 6 golova. Pre finala potpisao je za italijanski klub Lacio. Međutim u finalu se teško povredio. Osvajanje kupa pratio je iz bolnice. Propustio je celu sezonu 1991/92. Povreda se dodatno pogoršala, kada se dodatno povredio u incidentu u jednom noćnom klubu.
Nastupao je za Lacio od septembra 1992. do leta 1995. godine. U 47 nastupa dao je 6 golova. Igrao je promenljivo i zbog brojnih povreda, a nije se potpuno prilagodio italijanskom načinu života.
U leto 1995, prešao je u škotski Glazgov Rendžers. S njima je osvojio škotsko prvenstvo u sezonama 1995/96. i 1996/97. kao i dva škotska kupa. Proglašen je za igrača godine u izboru igrača i novinara. Dao je nezaboravan gol protiv Seltika i važan het-trik protiv Aberdina. Uvršćen je u Kuću slavnih Rendžersa 2006. godine, zajedno s Brajanom Laudrupom.
Kasnije je igrao za engleske klubove Midlzbro, Everton i Barnli s promenjivim uspehom, jer su ga mučili i lični problemi. Kratko je igrao za kineski klub Gansu Tianma i engleski nižerazredni Boston Junajted.
Bio je trener engleskog kluba Ketering Taun 2005. godine. Otpušten je nakon 39 dana, zbog problema s alkoholom.
Reprezentativni nastupi
Za englesku reprezentaciju igrao je od 1988. do 1998. godine. U 57 nastupa dao je 10 golova. Debitovao je u prijateljskoj utakmici protiv Danske 1988. godine. Na Svetskom prvenstvu 1990. u Italiji istakao se svojom igrom. Dobio je žuti karton u polufinalu protiv Zapadne Nemačke. Imao je već žuti karton iz prethodnih utakmica pa je time izgubio mogućnost igranja u finalu, da se Engleska plasirala. Gaskojn je teško to podneo i postao je jako popularan među engleskim navijačima, zbog želje i zalaganja. Uvršćen je u najbolji tim prvenstva.
Igrao je zapaženu ulogu i na Evropskom prvenstvu 1996. u Engleskoj. Postigao je gol Škotskoj. Igrači su proslavili gol, tako što je Gaskojn legao na travu, a igrači su mu prskali vodu u usta iz flašice. Engleska je izgubila u polufinalu od Nemačke posle izvođenja jedanaesteraca. Opet je uvršćen u najbolji tim prvenstva.
Pomogao je u kvalifikacijama za Svetsko prvenstvo 1998. godine. Nije bio pozvan u reprezentaciju zbog povrede i problematičnog ponašanja.[2]
Privatan život
Nakon završetka karijere, imao je problema s alkoholom. Bolovao je od bulimije, opsesivno-kompulzivnog poremećaja i alkoholizma. Nekoliko puta je proveo noć u zatvoru, zbog incidenata. Razveo se sa ženom nakon dve godine braka. Pojavljivao se u nekoliko tv-emisija. Imao je hit pesmu 1990. godine. Kasnije je putovao na turneju sa grupom Ajron Mejden. Lečio se nekoliko puta od alkoholizma. U maju 2007. godine, primljen je u bolnicu nakon proslave 40. rođendana.[3] Tokom rehabilitacije 2008. godine, tri puta mu je stalo srce pa su ga oživljavali.[4] Bio je povređen u saobraćajnoj nesreći 13. juna 2010, kada je na njegov auto naletela pijana žena.[5] Ima sina iz prvog braka i usvojio je dvoje dece iz ženinog prvog braka. Kćerka koja se zove Bjanka Gaskojn je takođe medijska ličnost.[6][7]
Reference
- ^ Ferguson, Alex (1999) Managing My Life. London: Hodder and Stoughton, pp. 264-265.
- ^ „Turbulent life of football genius Paul Gascoigne”. Metro. 21. 2. 2008. Архивирано из оригинала 08. 09. 2012. г. Приступљено 5. 2. 2013.
- ^ "Gascoigne has emergency surgery". BBC News. 2007-05-28. http://news.bbc.co.uk/sport1/hi/football/6698867.stm. Приступљено 5. 2. 2013.
- ^ news.yahoo.com Приступљено 5. 2. 2013.
- ^ BBC News Приступљено 5. 2. 2013.
- ^ „Gazza Mad With Bianca — Sky Showbiz”. BSkyB. Архивирано из оригинала 6. 8. 2007. г. Приступљено 5. 2. 2013.
- ^ Profile: Paul Gascoigne, The Guardian, 24. 2. 2008
Spoljašnje veze
- Profil i statistika Pola Gaskojna na sajtu Soccerbase
- Profil i statistika Pola Gaskojna Архивирано на сајту Wayback Machine (18. јун 2010) na sajtu FIFA
- p
- r
- u
- 1954: Kristofer Hatavej
- 1955: Gordon Piri
- 1956: Džim Lejker
- 1957: Dej Riz
- 1958: Ijan Blek
- 1959: Džon Sertiz
- 1960: Dejvid Brum
- 1961: Stirling Mos
- 1962: Anita Lonsbrou
- 1963: Doroti Hajman
- 1964: Meri Rand
- 1965: Tom Simpson
- 1966: Bobi Mur
- 1967: Henri Kuper
- 1968: Dejvid Hemeri
- 1969: En Džouns
- 1970: Henri Kuper
- 1971: Princeza Ana
- 1972: Meri Piters
- 1973: Džeki Stjuart
- 1974: Brendan Foster
- 1975: Dejvid Stil
- 1976: Džon Kiri
- 1977: Virdžinija Vejd
- 1978: Stiv Ouvet
- 1979: Sebastijan Kou
- 1980: Robin Kazins
- 1981: Ijan Botam
- 1982: Dejli Tompson
- 1983: Stiv Krem
- 1984: Torvil i Din (Džejn Torvil i Kristofer Din)
- 1985: Beri Mekgugen
- 1986: Najdžel Mensel
- 1987: Fatima Vitbred
- 1988: Stiv Dejvis
- 1989: Nik Faldo
- 1990: Pol Gaskojn
- 1991: Liz Mekkolgan
- 1992: Najdžel Mensel
- 1993: Linford Kristi
- 1994: Dejmon Hil
- 1995: Džonatan Edvards
- 1996: Dejmon Hil
- 1997: Greg Rusedski
- 1998: Majkl Oven
- 1999: Lenoks Luis
- 2000: Stiv Redgrejv
- 2001: Dejvid Bekam
- 2002: Paula Redklif
- 2003: Džoni Vilkinson
- 2004: Keli Holms
- 2005: Endru Flintrof
- 2006: Zara Tindal
- 2007: Džo Kalzage
- 2008: Kris Hoj
- 2009: Rajan Gigs
- 2010: Toni Mekkoj
- 2011: Mark Kevendiš
- 2012: Bredli Vigins
- 2013: Endi Mari
- 2014: Luis Hamilton
- 2015: Endi Mari
- 2016: Endi Mari
- 2017: Mohamed Fara
- 2018: Gerent Tomas
- 2019: Ben Stoks
- 2020: Luis Hamilton
- 2021: Ema Radukanu
- 2022: Bet Mid