Albert Švajcer
Albert Švajcer | |
---|---|
Albert Švajcer | |
Lični podaci | |
Datum rođenja | (1875-01-14)14. januar 1875. |
Mesto rođenja | Kajzersberg, Njemačko carstvo |
Datum smrti | 4. septembar 1965.(1965-09-04) (90 god.) |
Mesto smrti | Lambarene, Gabon |
Obrazovanje | Carski univerzitet u Strazburu, Univerzitet u Tibingenu |
Albert Švajcer (nem. Albert Schweitzer; Kajzersberg, 14. januar 1875 — Lambarene, 4. septembar 1965) bio je alzaško-nemački ljekar, protestantski teolog, filozof i muzičar.
Studirao je teologiju, filozofiju u Strazburu, Parizu i Berlinu. Bio je protestantski vikar i docent na protestantskom teološkom fakultetu u Strazburu. Istovremeno je započeo koncertnu i muzikološku delatnost revolucionarnom monografijom o Johanu Sebastianu Bahu i raspravom o gradnji orgulja.
Studirao je i medicinu, a kao ljekar misionar posvetio se humanitarnom radu u Francuskoj Ekvatorijalnoj Africi. Od 1913. do 1917. godine izradio je u Lambareneu tropsku bolnicu sa stacionarom za leprozne bolesnike. U prisnoj saradnji s lokalnim stanovništvom liječio je i suzbijao tropske bolesti, prosvijećivao, pomagao, pobijao rasne predrasude i kolonijalizam. Upozorio je na etičku vrijednost ljekarskog rada i dao uzoran primjer.
Kao muzički pisac doprineo je novoj interpretaciji Bahove muzike i inicirao, u gradnji orgulja, tzv. Alzašku reformu — pokret za obnovom tradicionalnih tipova orgulja.
Za njegov humanitarni rad dodijeljene su mu mnoge počasti i nagrade, među ostalima i Nobelova nagrada za mir 1952. godine.
Djela:
- Tajna spasenja i patnje
- J. S. Bah, muzičar-pesnik
- Nemačko i francusko umijeće gradnje orgulja
- Kultura i etika
- Pisma iz bolnice
memoari:
- Između vode i prašume
autobiografska djela:
- Iz mog detinjstva i mladenačkog doba
- Iz mog života i mišljenja
Spoljašnje veze
- p
- r
- u
- 1901. Anri Dinan i Frederik Pasi
- 1902. Eli Dikomen i Šarl Alber Goba
- 1903. Vilijam Randal Krimer
- 1904. Institut za međunarodno pravo
- 1905. Berta fon Sutner
- 1906. Teodor Ruzvelt
- 1907. Ernesto Teodoro Moneta i Luj Reno
- 1908. Klas Pontus Arnoldson i Fredrik Bajer
- 1909. Ogist Berner i Pol de Konstan
- 1910. Stalna međunarodna mirovna kancelarija
- 1911. Tobijas Aser i Alfred Frid
- 1912. Elihu Rut
- 1917. Međunarodni komitet Crvenog krsta
- 1919. Vudro Vilson
- 1920. Leon Buržoa
- 1921. Jalmar Branting i Kristijan Lange
- 1922. Fritjof Nansen
- 1925. Ostin Čejmberlen i Čarls Doz
- 1926. Aristid Brijan i Gustav Štrezeman
- 1927. Ferdinand Buison i Ludvig Kvide
- 1929. Frank Kelog
- 1930. Lars Sederblom
- 1931. Džejn Adams i Nikolas Batler
- 1933. Norman Ejndžel
- 1934. Artur Henderson
- 1936. Karl fon Osiečki
- 1937. Robert Sesil
- 1938. Nansenov međunarodni ured za izbeglice
- 1944. Međunarodni komitet Crvenog krsta
- 1945. Kordel Hal
- 1946. Emili Grin Bolč i Džon Mot
- 1947. Američki komitet prijateljskih usluga
- 1949. Džon Bojd Or
- 1950. Ralf Banč
- 1951. Leon Žuo
- 1952. Albert Švajcer
- 1953. Džordž Katlet Maršal
- 1954. Visoki komesarijat OUN za izbeglice
- 1957. Lester Pirson
- 1958. Žorž Pir
- 1959. Filip Noel-Bejker
- 1960. Albert Lutuli
- 1961. Dag Hamaršeld
- 1962. Lajnus Karl Poling
- 1963. Međunarodni komitet Crvenog krsta
- 1964. Martin Luter King
- 1965. UNICEF
- 1968. Rene Kasen
- 1969. Međunarodna organizacija rada
- 1970. Norman Borlog
- 1971. Vili Brant
- 1973. Henri Kisindžer
- 1974. Šon Makbrajd i Eisaku Sato
- 1975. Andrej Saharov
- 1976. Beti Vilijams i Mejrid Korigan Megvajer
- 1977. Amnesti internašonal
- 1978. Anvar el Sadat i Menahem Begin
- 1979. Majka Tereza
- 1980. Adolfo Perez Eskivel
- 1981. Visoki komesarijat OUN za izbeglice
- 1982. Alva Mirdal i Alfonso Robles
- 1983. Leh Valensa
- 1984. Dezmond Tutu
- 1985. Međunarodna grupa lekara za prevenciju nuklearnog rata
- 1986. Eli Vizel
- 1987. Oskar Arijas Sančez
- 1988. MOUN
- 1989. Tenzin Gjatso
- 1990. Mihail Gorbačov
- 1991. Aung San Su Ći
- 1992. Rigoberta Menču Tum
- 1993. Nelson Mandela i Frederik de Klerk
- 1994. Jaser Arafat, Šimon Peres i Jicak Rabin
- 1995. Džozef Rotblat i PKNSP
- 1996. Karlos Belo i Žoze Ramos Orta
- 1997. MPZM i Džodi Vilijams
- 1998. Džon Hjum i Dejvid Trimbl
- 1999. Lekari bez granica
- 2000. Kim Dedžung
- 2001. Organizacija ujedinjenih nacija i Kofi Anan
- 2002. Džimi Karter
- 2003. Širin Ebadi
- 2004. Vangari Matai
- 2005. MANE i Muhamed El Baradej
- 2006. Muhamed Junus i banka Gramen
- 2007. MPKP i Al Gor
- 2008. Marti Ahtisari
- 2009. Barak Obama
- 2010. Lju Sjaobo
- 2011. Elen Džonson Serlif, Lejma Gbovi i Tavakul Karman
- 2012. Evropska unija
- 2013. Organizacija za zabranu hemijskog oružja
- 2014. Kajlaš Satijarti i Malala Jusufzai
- 2015. Tuniski nacionalni kvartet
- 2016. Huan Manuel Santos
- 2017. Međunarodna kampanja za ukidanje nuklearnih oružja
- 2018. Nadija Murad i Denis Mukvege
- 2019. Abij Ahmed Ali
- 2020. Svetski program za hranu
- 2021. Marija Resa i Dmitrij Muratov
- 2022. Ales Bjaljacki, Memorijal i Centar za građanske slobode
- 2023. Narges Mohamadi