Plodova voda
Plodna voda ili amnionska tečnost je zaštitni sloj tečnost u plodovoj ovojnici ili amnionskoj kesi koji okružuje plod sa svih strana za sve vreme trudnoće žene. Fetus i placenta proizvode „nestišljiv” tečnost koja pomaže fetusu da ravnomerno raste, razvija kosti i mišiće i obavlja ograničene pokrete unutar materice. Fetus „udiše i izdiše” plodovu vodu, koja joj omogućava normalan rast pluća u slepljenim disajnim putevima. Takođe ona sprečava da vodenjak (membrana - ovojnica) bude priljubljena uz fetus.[1]
Namena plodove vode
Glavna uloga ove tečnosti je da obezbedi:
- Neku vrstu zaštitnog jastuka (mehanički štiti fetusa), koji omogućava kretanje sve više rastućeg fetusa,
- Sredinu za razmenu hranljivih materija, vode i biohemijskih proizvoda između majke i fetusa, jer sadrži hranljive materije koje fetus upija sistematskim gutanjem malih količina tečni, ili (u ranoj trudnoći) apsorpcijom kroz kožu;
- Održava konstantan režim pritiska koji deluje na plod,
- Održavanje konstantne temperature ploda - oko 37 stepeni,
- Zaštitu fetusa i pupčane vrpce od mehaničkih uticaja spolja - voda kao okruženje značajno apsorbuje udare i pritisak koji dolazi izvana, i ne dozvoljava pupčanoj vrpci da se stegne,
- Zaštitu fetusa od infekcija, što se obezbjeđuje zaptivenošću membrane, kao i prisustvom antitela u sastavu plodove tečnosti,
- Zaštitu fetusa od dejstva buke - isključuje prenošenje zvučnih nadražaja iz spoljašnje sredine.
Nastanak i resorpcija
Plodna voda se tokom trudnoće, neprestano stvara i nestaje u dinamičkoj ravnoteži, koja obezbešuje njen stalan volumen. Svi putevi nastanka i nestanka plodove vode nisu još sasvim istraženi. Poznato je da plodova voda nastaje iz fetusa (fetalna koža, fetalna pluća, fetalni bubrezi), pupčane vrpce i amnionskog epitela, te transudacijom seruma majke.[2]
Do 20. nedelje trudnoće, najviše plodove vode nastaje transudacijom kroz fetalnu kožu (koja do tada nije još u potpunosti razvijena), a nakon 20. nedelje jednu od vodećih uloga u proizvodnji preuzimaju fetalni bubrezi.[3] Deo plodove vode se resorbuje fetalnim gutanjem i difuzijom kroz plodove ovojnice u majku.
Volumen i hemijski sastav
Sadržaj i sastav plodova voda menja se tokom trudnoće, jer se ona neprestano resorbuje preko unutrašnje opne, što održava fiziološku količinu i koncentraciju plodove vode, koja odgovara starosti trudnoće. Volumen plodove vode sa 10 nedelja trudnoće iznosi oko 0,030 litara. Najveća količina plodove vode je u četvrtom mesecu, iznosi 1,0—1,5 litar. Sa napredovanjem trudnoće, nakon 38 nedelje, volumen se lagano smanjuje tako da količina plodove vode u sedmom mesecu iznosi oko 0,5 litara, a pred sam porođaj 0,2 litra.[4][5]
Hemijski satav plodove vode čine: 98% — 99% voda i 1% — 2% čvrsta materija. U plodnoj vodi se nalaze proteini, lipidi, kreatinin, urea, ugljeni hidrati i elektroliti (natriju, kalijum..). Do 36. nedelje trudnože plodova voda je obično sastavljena većim delom od fetalne mokraće. I dok u spoljašnjem svetu ćelije koje naša koža gubi tokom celog dana, odlaze u spoljašnju sredinu kod fetusa, odlubljene ćelije njegove kože postaju sastavni deo sadržaju plodove vode, jer one nemaju gde da odu sem u ovu „kupku”.
Promet tečnosti u amnionskoj kesi je prilično brz, jer se ponovnom reizgradnjom iz mokraće i fetalnom reapsorpcijom pri gutanju, njen sastav dinamički menja iz sata u sat. Kako bubrezi fetusa sazrevaju tokom trudnoće, tako i plodova voda, kako trudnoća odmiče, sadrži sve više fetusne mokraće.
Poremećaji u distribuciji plodove vode
Ako ima premalo ili previše plodove vode to može da bude simptom ili znak bolesti majke ili fetusa.[6][7][8] Poremećaji volumena plodove vode mogu bit:
- Polihidramnion
Polihidroamnion je povećanje volumena plodove vode. Previše plodove vode može da prouzrokuje uvećanje materice i da dovede do prevremenog porođaja. Višak tečnosti javlja se kod majke sa šećernom bolešću, u trudnoći sa blizancima i u nekim drugim stanjima, npr. kod astezija jednjaka (suženje jednjaka koje sprečava uspašno gutanje) koja sprečava prolaz amnionske tečnosti do želuca i creva gde se vrši njena apsorpciju.
- Oligohidramnion
Ovim nazivom označavamo sva stanja u kojima je smanjenjena zapremine plodove vode. Premalo tečnosti prisutno je kod urođenih anomalija mokraćne bešike ili nedostatka bubrega, nezrelosti dušnika i ostalih disajnih struktura. Kod ovog stanja postoji rizik od preranog pucanja vodenjaka.
- Anhidramnion
Ovo stanje karakteriše se potpunim otsustvom stvaranja plodove vode
- Mekonijum
Mekonijum je tamno zelena, lepljiva sluz, koju čini mešavina amnionske tečnosti (75%), žuči i sekreta iz crevnih žlezda, dlake, krv, i skvamozne ćelije (25%). On se obično nalaze u crevima ploda od 14—16 nedelji gestacije.[9] On je ujedno i prva stolica koju ima novorođenče.
Mekonijalnim bojenjem plodove vode ustanovljeno je da se on može naći u oko 15% trudnoća. Retko se javlja pre 38 nedelje trudnoće. Učestalost tog stanja povećava sa sa produženim trajanjem trudnoće i može biti prisutna u do 30% beba u 42 nedelji trudnoće.[10] Za pojavu mekonijuma u plodovoj vodi mogu biti odgovorno određeni patološki procesi u materici: hroničnih hipoksija, acidemija ili infekcija koji mogu uticati na oslobađanje mekonijuma.[9]
Ispuštanje mekonijuma u matericu pre rođenja može da bude znak fetalnog distresa, izazvanog „patnjom” ploda. Kako je mekonijum vrlo iritantnan za pluća, ako se pojavi u većim količinama, on može da deluje nadražajno na pluća. Ako postoji mogućnost da dete u plućima možda ima dosta mekonijuma, uvodi se endotrahealna cev u dušnik i aspirira mekonijum.
Dijagnoza poremećaja
Amniocenteza je postupak kojime se uzima uzorak plodove vode za analizu. Poremećaji količine pojedinih materija u plodnoj vodi ukazuju na pojedine bolesti ili poremećaji (npr. povišenje nivoa alfa-fetoproteina upozorava na mogućnost defekta neuralne cevi).
Izvori
- ↑ Larsen, William J. (2001). Human embryology (3. ed.). Philadelphia, Pa.: Churchill Livingstone. p. 490
- ↑ Underwood, Mark A; Gilbert, William M; Sherman, Michael P (24 March 2005). Amniotic Fluid: Not Just Fetal Urine Anymore. Journal of Perinatology. 25 (5): 341–348.
- ↑ Rose BD, Black RM. Manual of Clinical Problems in Nephrology. Boston, Mass: Little, Brown & Co; 1988. 337-343.
- ↑ Larsen, William J. (2001). Human embryology (3. ed.). Philadelphia, Pa.: Churchill Livingstone. p. 490. ISBN 0443065837.
- ↑ Lily A.W. Disorder of Amniotic Fluid: ASSALI, N.S. Pathophysiology of Gestation Volume II. Academic Press, New York & London. 1972
- ↑ Pain VM, Strandhoy JW, Assimis, DG. Pathophysiology of urinary tract obstruction. Kavoussi LR, Novick AC, Partin AW, Peters CA, Wein AJ, eds. Campbell-Walsh Urology. 9th ed. Philadelphia, Pa: Saunders Elsevier; 2007. Vol 2: 1227-73.
- ↑ Robinson JN, Tice K, Kolm P, Abuhamad AZ. Effect of maternal hydration on fetal renal pyelectasis. Obstet Gynecol. 1998 Jul. 92(1):137-41.
- ↑ Lidefelt KJ, Herthelius M. Antenatal hydronephrosis: infants with minor postnatal dilatation do not need prophylaxis. Pediatr Nephrol. 2008 Nov. 23(11):2021-4.
- ↑ 9,0 9,1 Ahanya SN, Lakshmanan J, Morgan BL, Ross MG. Meconium passage in utero: mechanisms, consequences, and management. Obstet Gynecol Surv. 2005 Jan; 60(1): 45-56
- ↑ Wiswell TE. Handling the meconium-stained infant. Semin Neonatol. 2001 Jun; 6(3): 225-31.
Spoljašnje veze
- Šta je to plodova voda — Medicinska enciklopedija (ru)