Mezheb ili Madhhab (arapski: مذهبMadhaahib) je arapski termin iz koji se odnosi na islamsku školu mišljenja, pravnu školu, ili školu fikha unutar Sunitskog islama. U prvih 150 godina postojanja islama, odnosno u vrijeme života Muhammeda, a.s., postojalo je mnogo takvih škola, ustvari većina ashaba je imala svoju školu. Danas imamo veliki broj tih škola. Od poznatijih škola, škole u Damasku, Kufi, Basri i Medini su uspjele opstati kao škole Malikijskog mezheba, dok su Iračke škole preuzele učenje Hanefijskog mezheba. Druge škole, kao što su Šafijski i Hanbelijski mezheb kasnije su se pojavile.
Škole koje praktikuju Šiitski islam i koje predstavljaju poseban oblik islamske škole prava, Džaferije, je osnovao šesti imamDžafer es-Sadika.
Četiri škole Sunitskog islama, odnosno četiri mezheba, nisu daleke po učenju, te zbog toga nikad nije dolazilo do sukoba između škola zbog razlika u učenju. Mezhebi su svoje učenje zasnovali prvenstveno na Kur'an i hadisima Posljednjeg Božijeg poslanika.
Ta četiri mezheba su:
Hanefijski mezheb je mezheb osnovan od strane Ebu Hanife, koji je živio u današnjem Iraku. Za svog života je upoznao mnoge Ashabe, te je bio učenik imama Džafer es-Sadika[1]. Učenje Hanefijskog mezheba se smatra jednim od najslobodnijih[2] učenja islama koji je otvoren za nove ideje. Ovo učenje je prisutno u mnogim islamskih društvima poput onih u sjevernom Egiptu, Indijskom podkontinentu, Turskoj, Iraku kao i onim društvima u zapadnim državama. Hanefijski mezheb je službeni mezheb Islamske vjerske zajedniceBosne i Hercegovine, kao i drugih susjednih država: Hrvatske, Srbije (Sandžaka), Crne Gore,Kosova, Albanije i drugih.
Malikijski mezheb je škola koja crpi učenje Imama Malika koji se rodio u Medini i živio otprilike u isto vrijeme kao i Ebu Hanifa, samo što je ovaj bio mnogo mlađi od Ebu Hanife. Ovaj mezheb slijedi većina muslimana - oko 25%. Najveći broj sljedbenika ima u Sjevernoj i zapadnoj Africi.
Suniti vjeruju da su učenja sve četiri škole ispravna i da se ne razlikuju u temeljnim uvjerenjima i praktikovanju islama, već u raličitim shvatanjima fikha od strane imama, osnivača mezheba, te njihovih učenika. Zbog njihove raličitosti u tumačenju Kur'ana i sunneta, osnovnih izvora Šerijata, došlo je do sitnih razlika u nekim stvarima unutar Sunitskog islama (većinom se to odnosi na praktikovanje, dok u manjoj mjeri ili nimalo u vjerovanju). Na primjer, postoji mala razlika u načinu obavljanja namaza među mezhebima, iako ona nije izražena, pa tako sljedbenici sve četiri škole mogu zajedno klanjati. Ustvari, svaki musliman može obavljati namaz u džematu sa svakim drugim muslimanom, ne ovisno o školi koju slijede.
Obično Sunitski muslimani slijede jednu od ove četiri škole. Međutim, neki muslimani (posebno Selefije) deklarišu se kao sljedbenici sva četiri mezheba.
Iz historijskih razloga, većina muslimana u Bosni i Hercegovini su sljedbenici Hanefijskog mezheba. Neki od bosanskohercegovačkih muslimana su počeli miješati razne mezhebe ili promijenili slijeđenje hanefijskog mezheba krajem 20. vijeka i početkom 21. vijeka, što je prouzrokovalo da reisu-l-ulema izda fetvu u kojoj obavezuje bosanskohercegovačke muslimane da se strogo pridržavaju hanefijskog mezheba [3].
Napomene
↑Iako je općeprihvaćeno mišljenje da je Imam Džafer es-Sadik bio učitelj Ebu Hanifi, neki Suniti dvoje po tom pitanju. Također Suniti smatraju da imam Malik nije bio učenik imama Džafer as-Sadika, dok Šiiti tvrde da jeste.
↑Ovo treba prihvatiti u kontekstu vjere, jer hanejfijski, kao i ostali mezhebi, je veoma strog oko definicje dozvoljenog i harama u islamu.
↑Fetva o obavezi pridržavanja henefijskog mezheba Arhivirano 2007-09-01 na Wayback Machine-u((bs))
Eksterni linkovi
Razvoj fikha i mezheba ((en))
Šta je mezheb i da li je neophodno slijediti jedan od njih? ((en))
Zašto muslimani slijede mezheb ((en))
Da li trebam slijediti neki mezheb? Arhivirano 2007-09-27 na Wayback Machine-u((en))