Legato
Artikulacija je način na koje se izvode tonovi pri pevanju ili sviranju muzičkog instrumenta. Ona muzičaru pomaže da se bogatije, jasnije, razgovetnije i preciznije muzički izrazi.[1]
Na desnoj slici prikazane su notama i zvučno četiri artikulacije: legato, portato, stakato i stakatisimo.
Šta je legato
Spojnica nota različite visine u muzici je znak za legato (ital. legato - vezano; engl. legato; fr. lié, nem. legato)[2].
Legato je vrsta artikulacije koja se obeležava lukom iznad ili ispod grupe nota, koji izvođača upućije da te tonove treba da izvodi mirno bez prekida, na jedan dah.[3]
- Primer:
Izvori
- ↑ Vlastimir Peričić - Radivoj Lazić, Osnovi teorije muzike
- ↑ Vlastimir Peričić, Višejezični rečnik muzičkih termina
- ↑ Radivoj Lazić, Škola za klarinet: Učim klarinet II
- p
- r
- u
Muzički pojmovi
- Abrevijature
- Agogika
- Akcent
- Artikulacija
- Disonanca
- Fraza i fraziranje
- Improvizacija
- Interpretacija
- Intonacija
- Kompozicija
- Konsonanca
- Korepeticija
- Linijski sistem
- Metronom i metronomske oznake
- Muziciranje
- Muzikalnost
- Nota
- Opus
- Orkestracija
- Publika
- Rečenica
- Repeticija
- Sinkopa
- Stepen
- Stupanj
- Takt
- Točka
- Ton
- Tonalitet
- Tonski sistem
- Transpozicija
- Muzičar
- Svirač
- Izvođač
- Interpretator
- Solist
- Umjetnik
- Reproduktivni umjetnik
- Osnovna muzička škola
- Srednja muzička škola
- Muzička akademija