Ennio Morricone
Ennio Morricone | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | (1928-11-10)10. 11. 1928. |
Mjesto rođenja | Rim, Italija |
Datum smrti | 06. 7. 2020. (dob: 91) |
Mjesto smrti | Rim, Italija |
Zanimanje | skladatelj filmske glazbe |
Muzički rad | |
Period aktivnosti | 1954. - 2020. |
Žanr | filmska muzika |
Ostalo | |
Nagrade | vidi |
Službene stranice | Službena stranica |
Enio Morikone (ital. Ennio Morricone; Rim, 10. novembra 1928. - Rim, 6. jula 2020.) proslavljeni je italijanski kompozitor i dirigent. Njegov rani opus obuhvata simfonijsku i kamernu muziku, a ugled je gradio prvenstveno pišući muziku za film, ali i za pozorište i televiziju. Komponovao je i uredio partiture za više od 500 filmskih i televizijskih produkcija. Morikone se smatra jednim od najuticajnijih filmskih kompozitora sa kraja 1950-ih. Dobro je poznat po svojoj dugoročnoj saradnji sa međunarodno priznatim rediteljima kao što su Serđo Leone, Brajan de Palma, Bari Levinson (Barry Levinson) i Đuzepe Tornatore.
Napisao je svojstvene filmske partiture za Leonove špageti-vesterne (Spaghetti Westerns): Za šaku dolara (Fistful of Dollars, 1964); Za dolar više (For a Few Dollars More, 1965); Dobar, loš, zao (The Good, the Bad and the Ugly, 1966) i Bilo jednom na Divljem zapadu (Once Upon a Time in the West, 1968). 1980-ih Morikone komponuje partiture za: horor-film Džona Karpentera (John Carpenter), Stvor (The Thing, 1982); Leoneov Bilo jednom u Americi (Once Upon a Time in America,1984); Misiju (The Mission, 1986) Rolanda Žofea (Roland Joffé); De Palmine Nedodirljive (The Untouchables, 1987) i Kino "Paradiso" (Cinema Paradiso, 1988) Đuzepea Tornatorea.
Njegove novije kompozicije uključuju partiture za: Potpuni zaokret (U Turn, 1997) Olivera Stouna (Oliver Stone); Tornatoreove Legende o 1900 (The Legends of 1900, 1998) i Malena (Malèna, 2000), Misija na Marsu (Mission to Mars, 2000) Brajana de Palme; Fateless (2005) i Barija: kapija vetrova (Baarìa – La porta del vento, 2009). Enio Morikone je dobio dva Gremija (Grammy Award), dva Zlatna globusa (Golden Globe Award) i pet nagrada Entoni Eskuit za filmsku muziku od BAFTA-e u periodu od 1979-1992. Bio je nominovan za pet Oskara za najbolju muziku, originalnu muziku u periodu od 1979-2001. Morikone je dobio Počasnog Oskara u 2007 "za svoje veličanstvene i višestrane doprinose umetnosti filmske muzike". On je bio drugi kompozitor koji je dobio ovu nagradu poslije njenog uvođenja 1928.
Biografija
Klasična muzika
Morikone se rodio u Rimu kao sin Libere (Libera) i Marija (Mario) Morikonea, džez-trubača. Obrazovao se na Nacionalnoj akademiji Svete Sesilije (Accademia Nazionale di Santa Cecilia) za trubu, kompoziciju, horsku muziku, i horsko dirigovanje pod Gofredom Petrasijem (Goffredo Petrassi), koji je jako uticao na njega i kome je Morikone posvetio koncertne komade.
Morikone nije bio samo muzički napredan. Napisao je svoje prve kompozicije kad je imao 6 godina, ali je smišljeno ohrabrivan da razvija ovaj prirodni talenat i obučavan je da bude spreman da preuzme uloge oca, kako u kući, tako i na poslu.
Primoran od strane svog oca da uzme trubu, on je prvo otišao u Santa Sesiliju da uzima časove na instrumentu kad je imao 9 godina. Morikone je zvanično ušao u konzervatorijum 1940. sa 12 godina, upisavši četvorogodišnji program za harmoniju. Prema različitim izveštajima, on ga je završio ili za dve godine ili za šest meseci (približan datum). To su bile teške godine Drugog svetskog rata u žestoko bombardovanom "otvorenom gradu"; kompozitor je primetio da je ono što je najviše upamtio tih godina bila glad. Mnoge godine su provedeve u učenju, dajući mu izuzetan nivo tehničke sposobnosti da izloži svoju muziku. Njegova iskustva iz rata uticala su na mnoge njegove partiture za filmove u tom periodu.
Morikone je nastupao u Srbiji 14. februara 2009. sa simfonijskim orkestrom „Roma sinfonijeta“ (ital. Roma Sinfonietta), solistkinjom Suzanom Rigači (ital. Susanna Rigacci) i akademskim horom „Obilić“ iz Beograda. Koncert je održan u Beogradskoj areni pred oko 15.000 gledalaca, a Morikone se tri puta vraćao na bis produživši tako koncert sa predviđenih 2 sata na puna 3 sata.
Vanjske veze
- Ennio Morricone na sajtu IMDb
- p
- r
- u
- Louis Silvers (1934)
- Max Steiner (1935)
- Leo F. Forbstein (1936)
- Charles Previn (1937)
- Erich Wolfgang Korngold/Alfred Newman (1938)
- Herbert Stothart/Richard Hageman, W. Franke Harling, John Leipold, Leo Shuken (1939)
- Leigh Harline, Paul J. Smith, Ned Washington/Alfred Newman (1940)
- Bernard Herrmann/Frank Churchill i Oliver Wallace (1941)
- Max Steiner/Ray Heindorf i Heinz Roemheld (1942)
- Alfred Newman/Ray Heindorf (1943)
- Max Steiner/Morris Stoloff i Carmen Dragon (1944)
- Miklós Rózsa/Georgie Stoll (1945)
- Hugo Friedhofer/Morris Stoloff (1946)
- Miklós Rózsa/Alfred Newman (1947)
- Brian Easdale/Johnny Green i Roger Edens (1948)
- Aaron Copland/Roger Edens i Lennie Hayton (1949)
- Franz Waxman/Adolph Deutsch i Roger Edens (1950)
- Franz Waxman/Johnny Green i Saul Chaplin (1951)
- Dimitri Tiomkin/Alfred Newman (1952)
- Bronisław Kaper/Alfred Newman (1953)
- Dimitri Tiomkin/Adolph Deutsch i Saul Chaplin (1954)
- Alfred Newman/Robert Russell Bennett, Jay Blackton i Adolph Deutsch (1955)
- Victor Young/Alfred Newman i Ken Darby (1956)
- Malcolm Arnold (1957)
- Dimitri Tiomkin/Andre Previn (1958)
- Miklós Rózsa/Andre Previn i Ken Darby (1959)
- Ernest Gold/Morris Stoloff i Harry Sukman (1960)
- Henry Mancini/Saul Chaplin, Johnny Green, Sid Ramin i Irwin Kostal (1961)
- Maurice Jarre/Ray Heindorf (1962)
- John Addison/Andre Previn (1963)
- Richard M. Sherman and Robert B. Sherman/Andre Previn (1964)
- Maurice Jarre/Irwin Kostal (1965)
- John Barry/Ken Thorne (1966)
- Elmer Bernstein/Alfred Newman i Ken Darby (1967)
- John Barry/Johnny Green (1968)
- Burt Bacharach/Lennie Hayton i Lionel Newman (1969)
- Francis Lai/The Beatles (1970)
- Michel Legrand/John Williams (1971)
- Charlie Chaplin, Raymond Rasch i Larry Russell/Ralph Burns (1972)
- Marvin Hamlisch/Marvin Hamlisch (1973)
- Nino Rota i Carmine Coppola/Nelson Riddle (1974)
- John Williams/Leonard Rosenman (1975)
- Jerry Goldsmith/Leonard Rosenman (1976)
- John Williams/Jonathan Tunick (1977)
- Giorgio Moroder/Joe Renzetti (1978)
- Georges Delerue/Ralph Burns (1979)
- Michael Gore (1980)
- Vangelis (1981)
- John Williams/Henry Mancini i Leslie Bricusse (1982)
- Bill Conti/Michel Legrand, Alan Bergman i Marilyn Bergman (1983)
- Maurice Jarre/Prince (1984)
- John Barry (1985)
- Herbie Hancock (1986)
- Ryuichi Sakamoto, David Byrne i Cong Su (1987)
- Dave Grusin (1988)
- Alan Menken (1989)
- John Barry (1990)
- Alan Menken (1991)
- Alan Menken (1992)
- John Williams (1993)
- Hans Zimmer (1994)
- Luis Enríquez Bacalov/Alan Menken i Stephen Schwartz (1995)
- Gabriel Yared/Rachel Portman (1996)
- James Horner/Anne Dudley (1997)
- Nicola Piovani/Stephen Warbeck (1998)
- John Corigliano (1999)
- Tan Dun (2000)
- Howard Shore (2001)
- Elliot Goldenthal (2002)
- Howard Shore (2003)
- Jan A. P. Kaczmarek (2004)
- Gustavo Santaolalla (2005)
- Gustavo Santaolalla (2006)
- Dario Marianelli (2007)
- A. R. Rahman (2008)
- Michael Giacchino (2009)
- Trent Reznor i Atticus Ross (2010)
- Ludovic Bource (2011)
- Mychael Danna (2012)
- Steven Price (2013)
- Alexandre Desplat (2014)
- Ennio Morricone (2015)
- Justin Hurwitz (2016)
- Alexandre Desplat (2017)
- Ludwig Göransson (2018)
- Hildur Guðnadóttir (2019)
- Trent Reznor, Atticus Ross i Jon Batiste (2020)
- Hans Zimmer (2021)
- Volker Bertelmann (2022)
- Ludwig Göransson (2023)