Bernard Thévenet
|
Bernar Tevene (fr. Bernard Thévenet, IPA: [bɛʁ.naʁ te.və.nɛ]; 10. januar 1948) bivši je francuski profesionalni biciklista u periodu od 1970. do 1981. godine. Tevene je dvostruki pobednik Tur de Fransa. Poznat je i kao čovek koji je okončao eru Edija Merksa, koji je pet puta osvajao Tur de Frans.
Detinjstvo i amaterska karijera
Tevene je rođen u farmerskoj porodici i živeo je u seocetu zvanom Volan (fr. Le Guidon). Sa šest godina je išao u školu na polici na sestrinom biciklu, a svoj prvi bicikl je dobio godinu kasnije i vozio je po deset kilometara. Prvi bicikl za odrasle dobio je kao poklon za završetak škole, sa 14 godina. Njegovim roditeljima je bio potreban na farmi, ali su znali njegove ambicije. Tevene je vozio na trci, a roditelji su to saznali tek iz lokalnih novina. Predsednik kluba ih je pozvao na narednu trku i Tevene je pobedio. Bio je šampion Burgundija 1965. i 1966. a 1968. osvojio je nacionalno prvenstvo za juniore. 1969. odslužio je vojni rok.
Profesionalna karijera
Profesionalnu karijeru je počeo u timu Pežo 1970. i ostvario je dve pobede, osvojio je trku Mon Faron, a zatim je vozio svoj prvi Tur de Frans. Tevene je u tim pozvan dva dana pre početka Tura. Pobedio je na etapi 18, na kol de Turmaleu, a u generalnom plasmanu završio je na 35 mestu. 1971. osvojio je dve trke u Francuskoj, a na Tur de Fransu je opet osvojio jednu etapu i četvrto mesto u generalnom plasmanu. 1972. je osvojio trku u Lombardiji, Monte Kampione i trku u Bretanji. Na Tur de Fransu, Tevene je pao na spustu na sedmoj etapi i dobio je privremenu amneziju. Tek kad je prepoznao timski automobil, setio se da vozi Tur de Frans. Odbio je da napusti Tur i četiri dana kasnije, osvojio je etapu na Mon Ventuu. Tevene je pobedio i na etapi 17 i završio je na devetom mestu u generalnom plasmanu.
Godine 1973. osvojio je etapu na Kriterijumu Dofine, gde je završio na drugom mestu u generalnom plasmanu, iza Luisa Okanje. Osvojio je treće mesto na Vuelta a Espanji i nacionalno prvenstvo, a zatim je osvojio drugo mesto na Tur de Fransu, gde je takođe ostao iza Luisa Okanje, u godini kada je Edi Merks odlučio da ne vozi Tur. Tevene je pobedio na dve etape.
Godine 1974. osvojio je etapu na Pariz—Nici, Kriterijum Internacional i Vuelta Kataloniju. Na Tur de Fransu nije ostvario pobedu, a morao je da napusti Tur tokom 11 etape, zbog bolesti.
Godine 1975. osvojio je Kriterijum Dofine i još nekoliko trka u Francuskoj. Završio je drugi na Lijež—Bastonj—Liježu, a zatim je osvojio Tur de Frans. Tevene je napao Merksa na kol d Izoardu, 14. jula, na dan Bastilje. Merks je to teško držao, a zatim ga je udario navijač. Merks je izgubio žutu majicu i više je nije vratio. Merks je završio na drugom mestu, tri minuta iza Tevenea.
Godine 1976. osvojio je drugi put Kriterijum Dofine, a Tur de Frans je napustio tokom 19 etape. Nakon Tura, osvojio je drugo mesto na Điro di Lombardiji i trku šest dana Grenobla.
Godine 1977. osvojio je nekoliko trka u Francuskoj, drugo mesto na Kriterijumu Dofine, a zatim je osvojio Tur de Frans po drugi put, uz jednu etapnu pobedu. Nakon Tura, osvojio je trku Monžuika. Kasnije te godine, Tevene je završio u bolnici zbog oboljenja jetre, što je pripisano prevelikoj upotrebi steroida. 1978. ostvario je samo dve pobede, vozio je Tur de Frans, ali je morao da napusti tokom 11 etape i završio je u bolnici. 1979. nije imao nikakvih uspeha i napustio je Pežo tim na kraju sezone.
Godine 1980. vozio je za španski tim Teka, ostvario je šest pobeda, među kojima je i trka šest dana Grenobla. Tur de Frans završio je na 17 mestu.
Godine 1981. pobedio je klasik Indr, etapu na Turu Valklos, a zatim je vozio svoj zadnji Tur de Frans, završio ga je na 37 mestu. Zadnju pobedu ostvario je na trci Kriterijumu Kastiljon.
Kraj karijere i privatni život
Tevene je završio karijeru na kraju 1981. godine, a 1984. bio je sportski direktor u timu La Redoute, u kojem je vozio Stiven Rouč. Bio je sportski komentator i otvorio je radnju biciklističke odeće, koja je nosila njegovo ime. Upitan da li je teško biti biciklista, odgovorio je da je teže biti francuski farmer.
Od 2010. je direktor trke Kriterijum Dofine.
Doping
Tevene je bio pozitivan tokom trke Pariz—Nica 1977. godine. Godine 1978. je bio jako loš, teško je završavao trke, a novinar na radio stanici se zapitao da li je to zbog dopinga. Tevene i njegov suvozač su odbili da daju intervijue toj radio stanici. Otišao je u bolnicu kada su testovi pokazali ozbiljne probleme sa nadbubrežnom žlezdom. Tevene je priznao da je koristio steroide i pozvao je da dođe kraj drogi u sportu.
Povezano
- Tur de Frans
Spoljašnje veze
- Službene stranice
- Profil na biciklističkoj arhivi
- Zvanični rezultati Bernara Tevenea na Tur de Fransu
- p
- r
- u
- 1903: Maurice Garin
- 1904: Henri Cornet
- 1905: Louis Trousselier
- 1906: René Pottier
- 1907–08: Lucien Petit-Breton
- 1909: François Faber
- 1910: Octave Lapize
- 1911: Gustave Garrigou
- 1912: Odile Defraye
- 1913–14: Philippe Thys
- 1915–18: Prvi svjetski rat
- 1919: Firmin Lambot
- 1920: Philippe Thys
- 1921: Léon Scieur
- 1922: Firmin Lambot
- 1923: Henri Pélissier
- 1924–25: Ottavio Bottecchia
- 1926: Lucien Buysse
- 1927–28: Nicolas Frantz
- 1929: Maurice De Waele
- 1930: André Leducq
- 1931: Antonin Magne
- 1932: André Leducq
- 1933: Georges Speicher
- 1934: Antonin Magne
- 1935: Romain Maes
- 1936: Sylvère Maes
- 1937: Roger Lapébie
- 1938: Gino Bartali
- 1939: Sylvère Maes
- 1940–46: Drugi svjetski rat
- 1947: Jean Robic
- 1948: Gino Bartali
- 1949: Fausto Coppi
- 1950: Ferdinand Kübler
- 1951: Hugo Koblet
- 1952: Fausto Coppi
- 1953–55: Louison Bobet
- 1956: Roger Walkowiak
- 1957: Jacques Anquetil
- 1958: Charly Gaul
- 1959: Federico Bahamontes
- 1960: Gastone Nencini
- 1961–64: Jacques Anquetil
- 1965: Felice Gimondi
- 1966: Lucien Aimar
- 1967: Roger Pingeon
- 1968: Jan Janssen
- 1969–72: Eddy Merckx
- 1973: Luis Ocaña
- 1974: Eddy Merckx
- 1975: Bernard Thévenet
- 1976: Lucien Van Impe
- 1977: Bernard Thévenet
- 1978–79: Bernard Hinault
- 1980: Joop Zoetemelk
- 1981–82: Bernard Hinault
- 1983–84: Laurent Fignon
- 1985: Bernard Hinault
- 1986: Greg LeMond
- 1987: Stephen Roche
- 1988: Pedro Delgado
- 1989–90: Greg LeMond
- 1991–95: Miguel Indurain
- 1996: Bjarne Riis
- 1997: Jan Ullrich
- 1998: Marco Pantani
- 1999–2005: rezultati poništeni zbog dopinga
- 2006: Óscar Pereiro
- 2007: Alberto Contador
- 2008: Carlos Sastre
- 2009: Alberto Contador
- 2010: Andy Schleck
- 2011: Cadel Evans
- 2012: Bradley Wiggins
- 2013: Chris Froome
- 2014: Vincenzo Nibali
- 2015–2017: Chris Froome