Čehovljev pištolj

Anton Čehov smatrao je da svaki element u priči mora imati značaj za priču pa tako napunjeni pištolj uveden u priču mora biti iskorišten u toj priči, inače nema što raditi u priči. Danas to načelo zovemo Čehovljevim pištoljem.

Čehovljev pištolj, izvorno Čehovljeva puška (ruski: Чеховское ружьё, Čehovskoje ružje) je narativno načelo u književnosti i drami prema kojem svaki element što ga je autor uveo u priču mora imati svoj značaj, dok sve irelevantne elemente treba izbaciti. Primjerice, ako autor u priču uvede napunjeni pištolj, onda mora za to postojati razlog, primjerice da se iz tog pištolja puca u nekom kasnijem trenutku. Suština leži u tome da svi elementi priče u nekom trenutku njezina razvoja moraju igrati određenu ulogu.

Prema nekim suvremenim tumačenjima, Čehovljev pištolj odnosi se na onaj narativni element koji je uveden rano u priču, a čije se značenje otkriva tek na samome kraju.[1][2] Međutim, ovo je značenje suprotno Čehovljevoj izvornoj ideji koja stoji iza ovog načela, a koja se odnosila na nužnost i očuvanje priče, a ne na važnost elemenata za samu radnju.

Ne postoji jedinstvena verzija načela; Čehov je u nekoliko svojih pisama koristio različite oblike ovog načela, mada je osnovna ideja koja stoji iza njega uvijek bila ista. Ernest J. Simmons[3] identificirao je nekoliko varijanti ovog načela u Čehovljevim spisima:[4]

  1. "Nikada ne smijete staviti napunjenu pušku na pozornicu ako se iz nje neće pucati. Pogrešno je davati obećanja koja ne namjeravate ispuniti."[α 1][5][6][7]
  2. "Izbacite sve što nema značaj za prilu. Ako u prvom činu kažete da se na zidu nalazi puška, u drugom ili trećem činu iz nje se apsolutno mora pucati. Ako se iz nje neće pucati, ona nema tu što tražiti."[α 2][8][9]
  3. "Ako ste u prvom činu objesili pištolj na zid, onda se u sljedećem iz njega treba pucati. U suprotnome, nemojte ga tu uoopće stavljati."[10]

Ovo je načelo izvorno oblikovano kao savjet mladim dramskim piscima kako oblikovati svoje tekstove.[11][12][9][13]

Primjeri korištenja

Često se kao primjer Čehovljevog pištolja navode filmovi iz serijala o Jamesu Bondu. Naime, svaki od tih filmova ima barem jednu scenu u kojoj Q daje nove uređaje Bondu te mu objašnjava kako i što rade. Načelo korišteno u filmovima jest da Q smije predstaviti samo one uređaje koji će tijekom filma biti i iskorišteni, dok su ostali uređaji, kojih ima mnogo, zanemareni. U pravilu uloga tih uređaja bude prilično važna,[14] kao u filmu Moonraker,[15] međutim moguće je da oni budu iskorišteni i u humorističnom smislu, kao u filmu Licence to Kill. U romanu 1Q84, japanski pisac Haruki Murakami spominje Čehovljev pištolj kada Tamaru daje pištolj Aomame kako bi se mogla braniti u slučaju potrebe, spominjući pritom Čehovljevo narativno načelo. U romanu, pištolj nikada ne bude iskorišten u smislu da se iz njega puca, međutim i dalje ima vrlo važnu ulogu u priči.

Kritike

Neki autori nisu se složili s ovim narativinim načelom. Primjerice, u svom eseju "Umjetnost kratke priče",[16] američki pisac Ernest Hemingway izruguje se ovom načelu, navodeći primjer svoje priče "Fifty Grand", u kojoj na samom početku uvodi dva lika koja se kasnije više nikada ne spominju. Heminhway je obožavao takve nevažne detalje, međutim i sam je priznao da će čitatelj i u tim elementima neupitno tražiti simboliku i smisao.[17] Autorica Andrea Phillips istaknula je kako pridavanje značaja svakom narativnom elementu čini priču predvidljivom i "bezbojnom".[18] Godine 1999., Donald Rayfield istaknuo je kako je Čehov naizgled prekršio vlastito načelo u svojoj drami Višnjik, u kojoj postoje dvije napunjene puške, ali se puca samo iz jedne, međutim druga, nekorištena puška nadovezuje se na temu nečinjenja koja je važna za tu dramu.[19][20]

Bilješke

  1. U ovom se slučaju "pištolj" odnosi na monolog koji je Čehov smatrao suvišnim i nepovezanim s ostatkom drame.
  2. Iz Memoara (1911.).

Reference

  1. Foley, John Miles (16 September 2005) (en). A Companion to Ancient Epic. Wiley. ISBN 978-1-4051-0524-8. 
  2. Updike, John (30 December 2008) (en). Due Considerations: Essays and Criticism. Random House Publishing Group. ISBN 978-0-307-55580-9. 
    • „Dr. Ernest Simmons Dies at 68; Backed Wider Russian Studies”. The New York Times. 5 May 1972. Pristupljeno 29 January 2023. 
    • Mathewson, Rufus W. (1972). „Ernest J. Simmons, 1903-1972”. The Russian Review 31 (4): 437–439. ISSN 0036-0341. JSTOR 127970. Pristupljeno 29 January 2023. 
    • „author: Ernest J. Simmons”. The Atlantic. Pristupljeno 29 January 2023. 
    • „Simmons, Ernest Joseph 1903-1972”. worldcat.org. Pristupljeno 29 January 2023. 
    • „Simmons, Ernest J. (Ernest Joseph), 1903-1972”. upenn.edu. Pristupljeno 29 January 2023. 
    • Simmons, Ernest Joseph (1962). Chekhov: A biography. Chicago, IL: University of Chicago Press. str. 190. ISBN 0-226-75805-2. 
    • Simmons, Ernest Joseph (1962) (en). Chekhov: A Biography. Little, Brown. ISBN 978-0-7581-9751-1. 
  3. Šablon:Cite letter
    • cited by „Quotations cited by Isaiah Berlin”. Isaiah Berlin Virtual Library, Wolfson College, Oxford, University of Oxford. »One must not put a loaded rifle on the stage if no one is thinking of firing it.« 
  4. Чехов, А.П. (1 November 1889). „Чехов — Лазареву (Грузинскому) А. С.”. Чехов А. П. Полное собрание сочинений и писем. АН СССР. Ин-т мировой лит.. 
  5. Goldberg, Leah (1976). Russian Literature in the Nineteenth Century: Essays. Magnes Press, Hebrew University. str. 163. 
  6. Щукин, С.Н. [Shchukin, Sergius] (1911). „Из воспоминаний об А.П. Чехове” [Memoirs]. Русская Мысль [Russian Thought]: 44. 
  7. 9,0 9,1 Bill, Valentine T. (1987). Chekhov: The silent voice of freedom. Philosophical Library. 
  8. Gurliand, Ilia (11 July 1904). „Reminiscences of A.P. Chekhov”. Театр и искусство (Teatr i iskusstvo - Theater and art) (28): 521. 
  9. Bitsilli, Petr Mikhailovich (1983). Chekhov's Art: A stylistic analysis. Ardis. str. x. 
  10. Daniel S. Burt (2008). The literature 100: A ranking of the most influential novelists, playwrights, and poets of all time. Infobase Publishing. 
  11. Delaney, Brian M. (1990). „Chekhov's gun and Nietzsche's hammer: The biotechnological revolution and the sociology of knowledge”. Berkeley Journal of Sociology 35: 167–174. ISSN 0067-5830. JSTOR 41035505. 
  12. Hurley, Leon (1 February 2017). „Chekhov's Gun is the movie trope that'll ruin everything once you know about it”. Games Radar. Feature. 
  13. Britt, Ryan (8 November 2012). „Pay attention 007! 7 Bond gadgets which defy reason and practicality”. Tor.com. 
  14. The Art of the Short Story Ernest Hemingway.
  15. Hunter, Adrian C. (April 1999). Complete with Missing Parts: Modernist short fiction as interrogative text (Ph.D. disertacija). Department of English Literature. Glasgow, UK: University of Glasgow. pp. 126–127, 201–203. Arhivirano iz originala na datum 2017-12-09. Pristupljeno 2019-05-29. 
  16. Phillips, Andrea (2010-10-06). „The case against Chekhov's gun” (en-US) (blog). Andrea Phillips. Pristupljeno 2021-09-24. 
  17. Rayfield, Donald (2000). Anton Chekhov: A Life. Northwestern University Press. str. 580. 
  18. Rayfield, Donald (1999). Understanding Chekhov: A critical study of Chekhov's prose and drama. University of Wisconsin Press. str. 251.